Posvećeno majci, simbolu Pobjede…
Ujutro ti kaže da si njezino sunce, mjesec, zvijezda i sve blago ovoga svijeta, a popodne te bez puno pitanja i imalo premišljanja smjesti u kaznu jer si a) slučajno razbio prozor, b) poderao ionako stare hlače, c) ponovno bio nemiran u školi ili d) sve zajedno. Takve su naše drage mame – imaju više lica koja se dopunjuju i izmjenjuju – ima trenutaka kada su nasmijane i blage, ali ima i situacija u kojima moraju pokazati zube (a ne nalaze se u zubnoj ordinaciji!).
Vjerujem da svatko o svojoj majci može naći neke riječi hvale ili samo riječi hvale. Drago mi je što sam pokupio barem neke unutarnje osobine svoje majke, a bilo bi još bolje i ljepše u životu da sam joj u većoj mjeri nalik. Poput nje, ne volim nešto raditi u zadnji tren i živciram se kada nešto nije po mojoj volji. Praktična, poduzetna i brižna – bilo je trenutaka kada je morala reagirati strogo, a znala je biti jako popustljiva, što je ovisilo o količini i težini greške.
Kada prekardašimo u iskazivanju neposluha, uslijedi zaslužena kazna što izaziva bunt, no kasnije shvatimo da su i kazne smišljene za naše dobro. Mijenjaju naše mame raspoloženje prema potrebi, tretiraju nas prema zaslugama. Prenose na nas životne mudrosti, strepe nad našim zdravljem, smiju se doskočicama i slušaju naše avanture. Da majke imaju više različitih životnih uloga u kojima se moraju svakodnevno snalaziti, govori se u priči Sve moje mame (Knjiga u centru, 2020.) koju je napisala Ema Pongrašić, a zgodno ilustrirala Ana Petrović.
Ovu životnu priču, u kojoj bi se moglo pronaći svako dijete i roditelj (i mame i tate!), priča djevojčica koja zamjećuje kako se njezina majka drugačije ophodi prema svom životnom partneru, a kako prema drugoj djeci, susjedima, poznanicima i prijateljicama s kojima voli provoditi slobodno vrijeme pričajući (a to djevojčicu smeta jer onda nije u središtu majčine pažnje).
Ni prema vlastitoj djevojčici mama nije uvijek ista. Mama bude zabrinuta kada je djevojčica bolesna i tada dijeli brigu s njom. Mama bude razdragana i sretna kada je djevojčica sretna, a to djevojčici bude naročito drago – kada je majka dobre volje, raspoložena za igru i smijeh. Mada nije samo mama po imenu Maja (katkad je ozbiljna Mater koja inzistira na učenju i zdravoj prehrani, a katkad brižna Majka koju brinu bolesti što dođu zimi), ona je djevojčici ipak najbolja mama na svijetu i najdraže joj je kada je njezina mama samo – Mama.
Iz priče se može vidjeti majčina posvećenost obitelji koja joj je na prvom mjestu, ali pritom ne zanemaruje ni svoje društvene potrebe. Ne može majka prikriti emocije pred djetetom, djevojčica zato brzo shvaća kako njezina majka funkcionira, što ju jako ljuti, a što iskreno veseli. Lako se prepoznaju univerzalni obrasci ponašanja koji krase svaku pravu mamu, nisam se jednom prisjetio svoje mame/majke/matere tijekom čitanja.
Ne biste smjeli propustiti ovu jednostavnu priču s kojom se čitatelj lako može poistovjetiti, već biste ju trebali više puta pročitati i preporučiti vlastitoj majci. Štoviše, možete ju i kupiti i pokloniti majci za rođendan ili kakvu drugu prigodu, sigurno se neće ljutiti i reći da je to uzalud bačen novac. Stvarno, kada ste prvi ili posljednji put kupili ili makar preporučili majci dobru knjigu?
Rado bih ovu knjigu jednom vidio na popisu lektire ili pročitao učenicima na satu jer, nakon što se pročita priča Sve moje mame, može uslijediti lijepa i korisna rasprava o roditeljima i djeci, kakvi bi roditelji trebali biti i po čemu su posebni. Potrebno je svako malo ponavljati i podsjećati koliko su roditelji jedinstveni, važni i bitni ljudi u životu i da su oni izuzetan dar kojega nemaju sva djeca na ovome svijetu.
Pa koliko puta svoje roditelje ne shvaćamo ozbiljno ili mislimo da nisu na našoj strani samo zato jer nam je povlađuju, već nam otvoreno kažu u čemu griješimo i gdje bismo mogli biti bolji. I kada su ponekad strogi ili nepopustljivi, takvi su za naše dobro.
