Opet smo se zaputili u svemir zahvaljujući Typhoon Studiosu koji je na male ekrane donio novi SF naslov pod nazivom Journey to the Savage Planet.
U mnogo navrata smo se bavili reciklažom i što ide gdje, kada i zašto u zabavnoj industriji. Jednostavnim grafičkim reakcijama razdvajali smo inspirirane od prepisanih jer povijest ne pamti dvoje, troje, četvero nego jednog. Ako antologije ne pamte na stotine imena, onda ih ne pamte ni ljudi koji kada ih se pita, bilo pred kamerama ili pred (samo) parom očiju, jedva uspiju promrmljati dva do tri najdraža xy.
Upravo je zadatak onih koji pišu o tim xy-ima da se pobrinu da najzaslužniji završe u ustima ljudi. Znamo kako se o samim ukusima ne raspravlja, ali o kvaliteti istih (nažalost za neke) se mora raspravljati ne zbog ukusa samih nego upravo zbog onoga zbog čega imamo ukus. U ovome slučaju – igraće industrije. Igraće industrije koja koliko god bila zabavna i trivijalna (nije) iza sebe ostavlja baštinu koju treba smjestiti u određene okvire.
Baština koju je danas teže sagledavati s obzirom na broj naslova koji izlaze na dnevnoj bazi što nuka mnoge na druge, sociološki osviještene poglede, čime se odmiču od osnovne kritike koja bi trebala dati smještati naslove u veće okvire usmjerujući pritom (nevinu) publiku, bilo prema njima, bilo prema njihovim suparnicima.
Stoga – što nam je raditi s Journey to the Savage Planet?
Svijet koji nije prošao na audiciji za No Man’s Sky
Početkom godine iz radionice studija Typhoon Studios izašao je avanturistički nastrojen Journey to the Savage Planet koji izgleda (na trenutke) kao još jedna ekspanzija No Man’s Sky ili The Outer Worlds. Unatoč sličnoj ideji smještenoj u slično okruženje, Journey to the Savage Planet uspijeva se izboriti za svoje mjesto pod suncem zahvaljujući inovativnim preinakama.
Radnja je poprilično jednostavna. Vi ste astronaut na korporativnoj misiji (Kindred Aerospace) pronalaska planeta pogodnog za život. I prema mjerenjima pronalazite isti u planeti pod (radnim) nazivom AR-Y 26. Što sad? Igra kreće stopama No Man’s Sky-a, ali s mnogo manje ambicije. AR-Y 26 uistinu je jedan od kreativnije dizajniranih svjetova otvorenog tipa u koje smo imali prilike ući.
Dizajneri su iskoristili koncept netaknutog ekosustava koji je kroz eone postojanja proizveo nadrealističnu faunu koja je tvorcima poslužila i kao interaktivi temelj za zagonetke i misije koje u mnogo slučajeva definira forma stvorenog pejsaža koji kombinira minimalno osam godišnjih doba. Upravo okvir Journey to the Savage Planeta-a definira jedini igrivi način ovoga naslova. Suodnos AR-Y 26 i istraživača uistinu ima svoje dojmljive trenutke kroz koje će imati mogućnost propitkivanja odnosa čovjeka i prirode, čovjeka i kolonizacije, čovjeka i drugoga
Humor je izuzetno rafiniran te podsjeća na The Outer Worlds, ali s većim spektrom šala koje sežu od prdca do simulakruma. U određenim trenucima igra poprima konture epizode iz Rick and Morty-a zahvaljujući humoru i psihodeliji planete AR-Y 26.
Oružani samo vašim vjernim pištoljem, istražujete pronađeni svijet u Darwinovoj maniri. Vaše mirnodopske ideje prekinut će agresivno nastrojena fauna koja vas (naravno) pokušava ubiti na svakom koraku jer vi njoj izgledate kao nadrealistička pojava. Sustav borbe na rudimentarnoj je razini iz razloga što vaš napadački repertoar nije prevelik te više ovisite o vašim spretnim prstima na wsad doli na okidaču.
Ovdje se kao problem pojavljuje činjenica što se radi o FPS-u koji nisu nikada bili najspretniji za naslove koji se temelje na konstantnom skakanju i izbjegavanju što će zasigurno rezultirati s ponekom frustracijom. Time na vrijednosti gubi postavljena forma čiji potencijal ne uspijeva dostići sadržaj koji kroz vrijeme postaje repetitivan zbog izostanka širine repertoara, kako borbenog sustava, tako i onog kampanjskog.
Journey to the Savage Planet ima i co-op opciju koja može, ali ne mora dodati još jedan sloj zabave kroz kampanju.
Ujedno, kampanja traje 10 do 15 sati te igrača unatoč otvorenim uvjetima konstantno usmjerava prema izvršavanju misija što može rezultirati ponovnim frustracijama s obzirom na to kako su svi naši postupci usmjereni prema ostvarivanju jednoga cilja unatoč činjenici kako se (na papiru) radi o open world naslovu. Treba pridodati i lošu optimizaciju kao tehnički aspekt naslova koji smanjuje vrijednost ovoga naslova.
Samo (još jedan) planet
Journey to the Savage Planet ne uspijeva unatoč svojim inovativnim obratima doprinijeti SF žanru unutar igraćih okvira. U previše navrata dolazi do ruba i pada u nadi kako će mu netko dati ruku. U previše navrata lovi svoje bjegunce te ih vraća na pravi put. U previše navrata se oslanja na ustaljene žanrovske obrasce koji potkapaju sve ono što je Journey to the Savage Planet trebao predstavljati.
U previše navrata okreće obraz običnome.
U previše navrata želi biti samo još jedan planet umjesto da jednostavno bude ono što može biti.
